Što više vrijeme prolazi, sve više cijenim nepoznate ljude koji pomažu nepoznatim ljudima. Ne pričaju o tome, samo rade. Pomoć je i ako nekome pospremite stan, ispeglate veš, pridržite vrata, odete u prodavnicu jer ta osoba ne može… pomoć je čak i ako saslušate tu osobu, jer je možda uplašena… pomoć je svaki vid bilo kakvog gesta, a da se druga osoba osjeća srećno.
Kako ste se osjećali kada se u staroj kutiji (ili džepu) pronašli sačuvane karte sa nekog koncerta, ulaznice iz muzeja sa nekog putovanja, razglednice i čestitke stare i po nekoliko decenija…? Šta je to u posvetama i rukopisima tako veliko, a čega smo se olako odrekli?
Odrekli smo se običnog čovjeka i njegovog života. Odrekli smo se svega što je istinski ljudsko i što nas zbližava više nego išta na ovome svijetu – rukopisa, zagrljaja, emocije, smijeha, priča, druženja, ličnog doživljaja i iskustva…
Comments
Post a Comment