Little ♡ Soul

Volim da čitam. Volim i da pišem. Osim toga volim i da plešem i putujem. Dan mi započinje i završava muzikom. U nekom životnom periodu, maštala sam da imam svoj restoran. Ta me želja nikada nije potpuno napustila. Da mogu, pružila bih ovom svijetu nekakvu lepršavost... zašto je sve toliko ozbiljno? Kao da ćemo živjeti hiljadu godina... Čitajte ... da bi ušli u um i dušu onih koje odavno više nema... Zar to nije divno? Zar pismo nije najčudnije otkriće na ovome svijetu? U stanju smo da znamo šta je Seneka mislio, Marko Aurelije... imate li nekad osjećaj da sjedite sa njima na kafi i slušate najmudrije savjete o ovom divnom putovanju zvanom "život"? Pišite ... iz istih razloga. jer je pisanje divno. Jer ostavljate dio vaše divne duše na hartiji...  Plešite. .. jer je ples božanski izraz kroz vas... ples je cijeli život u jednom ritmu... sve je ritam, sve je takt! Cijeli život je kretanje... Putujte... jer to vašem duhu treba... doživite druge kultur

U kući volim da imam prostor. To nema puno veze sa kvadratnim metrima. To ima veze sa bespotrebnim nagomilavanjem stvari.  Dok sam kao tinejdžerka voljela da kupujem sve i svašta, sad u zrelijem dobu se uvijek priupitam "treba li to meni zaista?" I danas me nekad neka šarena laža prevari, ali moram priznati u mnogo manjem procentu nego prije. Danas ne želim da imam viška. Kad zatreba - kupi se. Višak stvari sa sobom nosi i višak nereda, višak sređivanja i višak prašine. Da bi bili svjesni šta vam (ne) treba od garderobe, nije loše povremeno uraditi reviziju postojećeg stanja. Na taj način otkrijete i neke stvari na koje ste i sami zaboravili, sakrili sami od sebe ili "čuvali za specijalne prilike". Specijalnu priliku obucite već danas, a revizija će najviše pomoći da ne kupujete pet istih plavih majica, da iskombinujete već postojeće ili otkrijete šta vam zaista nedostaje.  Ne volim ni pretrpavanje frižidera ni gledanje rokova, niti bacanje hrane

Dok sam već danima sa jedne strane čitala Jergovića, a sa druge strane fenomenalnu knjigu o martekingu "Kakodalogija", od Ivana Stankovića - sasvim nenametljivo je u moj život ušla i knjiga "Čudo", od R.J. Palacio.  Već sam duboko bila u dvije knjige, dva svijeta... krenem da pročitam samo prvu stranu nove knjige i... negdje oko ponoći sam zaspala... na 160.-oj strani... satima sam samo čitala, čitala, čitala i nisam mogla da stanem. Dva dana su mi trebala da je potpuno pročitam. Po čemu je posebno Čudo? Po tome što je svakodnevno. Po tome što je istovremeno i lijepo i tužno. Po tome što je realna slika svijeta u kojem živimo, emocija koje ili osjećamo ili uzrokujemo - za razliku od iskrivljene slike svijeta koju nam pružaju društvene mreže.  Čudo je ostatak čovječnosti, ostatak onog istinski lijepog u nama. Čudo je život bez filtera i fotošopa, bez tagova i lajka. Čudo je emocija. Čudo su i bol i sreća istovremeno... "Jedino nebesko tijelo