Little ♡ Soul

Šta smo, ako nismo mali univerzum - cijeli svijet u malom?! Šta smo ako nismo energija za sebe, kapetan koji vodi sam sebe u smjeru u kom želi da ide? Bez obzira na trenutne oluje i izazove, držimo čvrsto uzde u svojim rukama i vjerujemo u naš jedinstveni put - onakav kakav mi sami želimo da bude. Opet me inspirišu fenomenalni ljudi ... :)

Uskršnje zeke, uskršnja jaja... svi ih volimo - što kao ukras, što kao poslasticu :). Evo ove godine sam razmišljala da ih sama napravim.. što da ne? :) Tako je nastao sljedeći tekst ... 

... to su naše uspomene. Ne volim da skupljam i gomilam stvari. Jedino opipljivo što volim da čuvam i što ću čuvati cijelog života - su rukopisi dragih ljudi. Slučajne poruke, pisma, čestitke... crteži... komad papira - komad života. Ima nešto mistično i divno u rukopisima. Tragu osobenosti, duše... nečega... zaustavljenog vremena, moglo bi se reći. Ponekad rukopisi nadžive i čovjeka i ostaju kao trag u našem zajedničkom vremenu - da bude i čuva sve ono što je bilo samo naše.  Za uspomene ne postoje ni mjesto. Ni vrijeme, ni godine. Njih uvijek i iznova možemo proživjeti, bez obriza da li nas je neko napustio ili je još uvijek sa nama.  Vrijeme je čovjekova izmišljotina. Svaka naša uspomena jača je i veća i od vječnosti i vremena. 

"Ti se ne bi voljela vratiti u prošlost, kad smo bili djeca?" "Pa... možda u jedan dan.. jedan jedini dan, prije rata... znam koji bi to dan i bio... dan u kome su sa nama i tata i ujko i baka i deda... i svi mi skupa zajedno... voljela bih ih još jednom ponovo vidjeti, izljubiti i izgrliti, za čitavu vječnost ... a ti?" "Ja bih se volio vratiti.." "Ali... " "Šta ali... a znam šta je... bojiš se da se ne bi sreli.. ?" "Da, šta ako te više nikad ne bih mogla pronaći? Ko zna kuda bi me tada život odnio... Bilo bi mi strašno da te ne mogu pronaći ..." "A da li bi pristala da smo mi mali drugari , a da se vratimo u prošlost?" "Da.. kao mali drugari... to je prihvatljivo :)"