Koliko je (u)stvari dovoljno?

U kući volim da imam prostor. To nema puno veze sa kvadratnim metrima. To ima veze sa bespotrebnim nagomilavanjem stvari. 

Dok sam kao tinejdžerka voljela da kupujem sve i svašta, sad u zrelijem dobu se uvijek priupitam "treba li to meni zaista?" I danas me nekad neka šarena laža prevari, ali moram priznati u mnogo manjem procentu nego prije.

Danas ne želim da imam viška. Kad zatreba - kupi se. Višak stvari sa sobom nosi i višak nereda, višak sređivanja i višak prašine.

Da bi bili svjesni šta vam (ne) treba od garderobe, nije loše povremeno uraditi reviziju postojećeg stanja. Na taj način otkrijete i neke stvari na koje ste i sami zaboravili, sakrili sami od sebe ili "čuvali za specijalne prilike". Specijalnu priliku obucite već danas, a revizija će najviše pomoći da ne kupujete pet istih plavih majica, da iskombinujete već postojeće ili otkrijete šta vam zaista nedostaje. 

Ne volim ni pretrpavanje frižidera ni gledanje rokova, niti bacanje hrane.

Lično, ne volim ni prostirke ni zavjese. Ne volim ništa što ne mogu "strpati" u veš mašinu. Ne volim prašinu. Volim svjetlo. Volim svjež vazduh. 

Ne volim ni puno riječi, puno besmislene priče. Volim puno smijeha.

Biram putovanja. Biram da provodim što više vremena sa meni dragim ljudima. Biram iskustva i slobodu. Biram lijep i jednostavan život. Bitam knjigu umjesto TV-a. Biram sama vijesti i informacije koje ulaze u moj mozak. 

"Previše svega" narušava ravnotežu. Glasam za iskustva, umjesto za stvari. Volim i čuvam one koje imam (šta više - obožavam ih).

Biram i hranu koja ulazi u moje tijelo (doduše, ovo posljednje mi najteže ide :)).