Ne pitajte "kako si?". Već recite

Ne pitajte "kako si?". Već recite - "evo ti!"

Svaki čovjek na svojim leđima nosi veću ili manju bitku. Budi se sa njom, zaspe sa njom, sve dok se ona konačno ne nazove "juče". Život je zaista lijep, ako ga sami ne zakomplikujemo. Ali postoje one i ne tako lijepe stvari koje ne možemo zaobići. Od našeg stava zavisi kako ćemo se nositi i sa takvim stvarima.

Ali šta kad je neko vama drag u nekom životnom izazovu? Kako mu pomoći?

Ako želite da pomognete, poklonite nešto. Pružite ruku. Dajte blagoslov sa punim rukama.

Ne pitajte "kako si?". već recite - "evo ti!"

"Kako si" je postala fraza i nema jačinu. Ali ruka koja pruža ima jačinu. "Kako si" ne znači ništa. Na "kako si" se odgovara sa "dobro sam". Ni "dobro sam" ne znači ništa. Ali znači pomoć. Fizička, materijalna - bilo koja. U skladu sa svojim mogućnostima - jedna jabuka, kilogram banana, pomoć pri nošenju kesa iz prodavnice, topli ručak, opeglan veš, skuhan čaj...

Zato ne pitajte nikad čovjeka u nevolji kako je. Već pružite ruku, a sa rukom i vjeru i nadu. Ispričajte lijepu i uspješnu priču. Budite sunce, budite osmijeh. Budite sreća. Budite blagoslov. Poklonite mu bar djelić onoga što mu nedostaje.

Nakon tmurnih dana uvijek dođu i oni lijepi. Tmurne zaboravimo, ali nikad ne zaboravimo blagoslove u našim životima.

Comments

Šta je to što je život pružio samo nama, što nema cijenu i što nam niko nikada neće moću oduzeti...?

... to su naše uspomene. Ne volim da skupljam i gomilam stvari. Jedino opipljivo što volim da čuvam i što ću čuvati cijelog života - su rukopisi dragih ljudi. Slučajne poruke, pisma, čestitke... crteži... komad papira - komad života. Ima nešto mistično i divno u rukopisima. Tragu osobenosti, duše... nečega... zaustavljenog vremena, moglo bi se reći. Ponekad rukopisi nadžive i čovjeka i ostaju kao trag u našem zajedničkom vremenu - da bude i čuva sve ono što je bilo samo naše. Za uspomene ne postoje ni mjesto. Ni vrijeme, ni godine. Njih uvijek i iznova možemo proživjeti, bez obriza da li nas je neko napustio ili je još uvijek sa nama. Vrijeme je čovjekova izmišljotina. Svaka naša uspomena jača je i veća i od vječnosti i vremena.

Slovima izvezena umjetnost

Ne bi vjerovali koje se sve životne mudrosti kriju u bibliotekama... Ja odem, pa ih tražim i uglavnom i nađem. Stare, žute stranice, izlizane, a misao jasna ko dan. Ova mi se posebno svidjela. "... Ja bar mogu reći da sam živela, dok su one samo postojale. Ja sam ispila čašu života do dna, a one su srkale samo penu po površini. Ja sam upoznala stvari za koje one neće nikada saznati. Ja vidim stvari za koje su one slepe. Samo čovek čije su oči isprane suzama, može videti svet u pravoj svetlosti i osećati se bratom svih ljudi."

Šta je GDPR i zašto se to tiče kompanija i brendova u BiH?

Digitalni svijet, digitalna sloboda, digitalne zabrane... :). O tome šta nas čeka nakom maja mjeseca, pisala sam za Frontal . Zanimalo me je posebno za to na koji način će se GDPR konkretno odnositi na BiH tržište i poslovanje naših kompanija.

Little ♡ Soul

Search This Blog